U selu Sremski Mihaljevci, smeštenom na sredokraći puta Beograd–Sremska Mitrovica, u prvoj polovini XIX veka podignuta je crkva posvećena Svetom Jovanu Bogoslovu. Hram pripada periodu od Prvog srpskog ustanka do Prvog svetskog rata i svrstan je u kulturna dobra od velikog značaja.
Crkva je jednobrodna građevina sa polukružnom oltarskom apsidom na istočnoj strani i zvonikom prizidanim uz zapadno pročelje. Prostorna organizacija hrama je jasna i funkcionalna, a arhitektonska obrada fasada i enterijera odlikuje se svedenošću i umerenom dekorativnošću, karakterističnom za sakralnu arhitekturu Srema u prvoj polovini XIX veka.
Fasade su raščlanjene plitkim pilastrima sa profilisanim kapitelima, iznad kojih se pruža potkrovni profilisani venac. Osvetljenje naosa obezbeđeno je kroz dva prozorska otvora na severnoj i tri na južnoj fasadi, svi sa jednostavno profilisanim okvirima. Arhitektonska plastika je svedena i podređena celini, bez naglašenih dekorativnih akcenata.
Zvonik je artikulisan udvojenim plitkim pilastrima na uglovima, dok su spratovi naglašeni profilisanim kordonskim vencima. Zapadno pročelje zvonika flankirano je zabatom blago izvijenih linija, što unosi dinamičniji vizuelni ritam u inače mirnu kompoziciju fasade. Prvobitni otvori u prizemlju zvonika ukrašeni su jednostavnom arhitektonskom profilacijom.
Posebnu umetničku vrednost hrama predstavlja ikonostasna celina. Klasicističku drvorezbariju izveo je 1846. godine poznati drvorezbar Georgije Dević. Slikanje ikona povereno je Konstantinu Panteliću, koji je svoj rad završio 1855. godine, o čemu svedoči njegov potpis na poleđini predstave Tajne večere.
Ikone u mihaljevačkom hramu spadaju među bolja ostvarenja Konstantina Pantelića. U njima se prepoznaje uticaj slikarstva Konstantina Danila, naročito u mekoj modelaciji likova, pažljivo obrađenim pejzažnim pozadinama i zvučnom, toplom koloritu. Ove likovne vrednosti u potpunosti su sagledane nakon konzervatorskih radova izvedenih šezdesetih godina XX veka.
Crkva Svetog Jovana Bogoslova u Sremskim Mihaljevcima predstavlja značajan primer sakralne arhitekture i crkvenog slikarstva XIX veka u Sremu, u kojem se skladno prožimaju umereni klasicistički arhitektonski izraz i visok domet ikonostasnog slikarstva.














