Salaš Bugarskih predstavlja nepokretno kulturno dobro – spomenik kulture Republike Srbije i nalazi se u selu Subotište. Objekat je u ruševnom stanju i za kulturno dobro proglašen je 1999. godine. Poznat je i kao „Bugarski salaš“, po vlasniku Milovanu Bugarskom. Lociran je na istočnoj strani puta Kupinovo–Pećinci, sa pristupom sa zapada.
Istorijski značaj salaša proizilazi iz perioda Narodnooslobodilačke borbe, jer je u junu 1942. godine u njemu održan važan sastanak na kome su donete sledeće odluke:
Obnova Sreskog komiteta KPJ, a za sekretara je određen Ljuba Momčilović-Aleksa, zadužen za osnivanje AFŽ na ovom terenu.
Milivoj Savić-Triva zadužen za organizaciju rada u srezu po vojnoj liniji.
Jovan Dačić-Lazica imenovan za sekretara Sreskog komiteta SKOJ-a.
Jefta Jeremić-Marko zadužen za rad Sreskog NOO.
Takođe je formiran Sreski štab za rukovođenje oružanim akcijama, a za komandanta štaba imenovan je Nikola Krunić-Džon.
Kompleks salaša sastojao se od stambenog objekta sa okućnicom i voćnjakom omeđenim poljoprivrednim zemljištem. Stambeni objekat pripadao je trodelnom tipu kuća sa dograđenim tremom, izdužene osnove sastavljene iz dve sobe i centralne kuhinje. Trem je naknadno delimično zazidan, izveden sa drvenim stubovima bez dekorativnih elemenata, orijentisan ka okućnici (jugu). Glavna fasada bila je okrenuta pristupnom putu ka zapadu i rešena u potpuno pročišćenoj malterskoj plastici.
Ekonomski objekti, orijentisani ka okućnici, obično su zatvarali dvorište: staja je bila dvodelni objekat, a kotobanja klasičnog izduženog tipa sa zidanim prizemljem. U sanaciji kompleksa 1976. godine uklonjena je prizidana nadstrešnica sa severne strane objekta.
Objekti su podignuti u mešanom materijalu i klasičnoj zidanoj konstrukciji, dok su krovne konstrukcije i sprat kotobanje izvedeni od drveta. Arhitektura kompleksa je bila krajnje pročišćena, bez elemenata dekoracije. U periodu od 1985. godine kompleks je napušten i potpuno uništen, a danas na lokaciji postoje samo naznake u denivelaciji terena.









