Kuća u ulici Svetozara Miletića broj 13 u Sibaču sagrađena je 1910. godine kao stambeni objekat imućne seoske porodice i predstavljala je značajan primer razvijene ravničarske kuće Srema sa početka XX veka. Objekat je bio upisan kao kulturno dobro od velikog značaja, ali je, uprkos svojim spomeničkim vrednostima, porušen 1991. godine.
Kuća je imala pravougaonu osnovu i bila je podignuta na temeljima od opeke, sa zidovima zidanim kombinacijom opeke i ćerpiča. Pokrivena je dvoslivnim krovom sa biber-crepom, što je u to vreme predstavljalo standard imućnijih seoskih domaćinstava. Unutrašnja organizacija prostora bila je trodelna, sa prostorijama raspoređenim u nizu: soba – kuhinja – soba, što je tipično rešenje za razvijeni tip sremske kuće.
Duž cele dvorišne strane prostirao se trem, oslonjen na zidane stubove i sa parapetom, koji je imao važnu funkcionalnu i socijalnu ulogu u svakodnevnom životu domaćinstva. Ulični zabat bio je dekorativno obrađen, a na njemu je bila sačuvana i godina izgradnje, što je doprinosilo reprezentativnosti objekta i svedočilo o samosvesti i društvenom statusu njegovih vlasnika.
Posebna vrednost ove kuće ogledala se u očuvanim elementima enterijera, naročito u kuhinjskom prostoru. Pododžak je bio organizovan kao središnji funkcionalni i simbolički element doma, sa karakterističnim centralnim bankom, kao i bočnim bankom iz kojeg se ložila peć u susednoj sobi. Ovakvo rešenje predstavljalo je važan primer tradicionalne organizacije ognjišta i načina stanovanja u seoskim sredinama Srema.
Iako fizički više ne postoji, kuća u Svetozara Miletića 13 u Sibaču ostaje zabeležena kao značajno svedočanstvo materijalne kulture i načina života imućnog seoskog stanovništva s početka XX veka, kao i opomena na gubitke koji su nastali usled nedovoljne zaštite i društvenih promena krajem XX veka.











